Učiteljski fakultet u Osijeku

The paper Škorpion by Josip Kulundžić in the context of Croatian expressionism will present a dramatic text Škorpion in the context of Croatian expressionism. Along with the dramatic text Ponoć , it is considered to be Kulundžić’s most significant dramatic work in terms of aesthetics and quality. Škorpion witnesses a strong expressionist genre and stylistic dramatic determination, while on the other hand it continues to implement the author’s, also specific, expressionist poetic framework. An overview of the most important features and characteristics of Croatian expressionism, the origin and duration of expressionist poetics within the corpus of Croatian literature, and the fundamental characteristics and basic elements of Croatian dramatic expressionism will be presented. Expressionist poetics dominated Croatian literary creativity until the mid-twen-ties of the 20th century and remained present until the end of that decade and in that period Josip Kulundžić was the most fruitfull expressionistic writer. The paper will provide a brief overview of the poetic principles of dramatic writing of Josip Kulundžić as well as the most important principles of his second phase of expressionist production. His second phase begins in 1926 with the dramatic text Škorpion which symbolizes the transition from his first to the second phase of his expressionist dramatic work. In this phase of the author’s work, expression-istic features are still dominant, but they begin to intertwine in places with realistic, sometimes naturalistic dramatic properties and psychological, social and existential dramatic signals that will characterize later drama. On the level of dramatic expression and content, expressionist features still stand out, but they are no longer so extreme and radical, and the concept of original, German dramatic expressionism replaces the view of Croatian dramatic expressionism and its already mentioned, specific features that will be present in all Croatian expressionist dramatists of the third decade of the 20th century. In the second phase of his expressionist dramatic creation, his plays will increasingly take on the characteristics of national literary and theatrical expressionism, thus securing Kulundžić’s position as one of the most prominent and prolific expressionist playwrights of Croatian expressionism. The paper will present typical and paradigmatic expressionist features in all segments of the dramatic text, from the plan of expression through stylistic features to the content part of the text. Also, the paper will present the characteristics of typical expressionist characters with an emphasis on the main character, the expressionist ironic anti-hero.

Budući da smatraju da je u dosadašnjim istraživanjima opsceno-vulgarnog sloja jezika terminologija vrlo nedosljedna, autori daju jedan prijedlog mogućeg razgraničenja termina. Temeljni termin bio bi vulgar-nost – rečenice ili sintagme s opscenim sadržajem u kojima se nalazi vulgarizam, ali ne nužno. One služe ispunjavanju različitih pragmatičkih funkcija, a čiju klasifikaciju autori pokušavaju razraditi i koja će biti podložna daljnjim razradama. Psovku kao termin vrlo su usko ograničili, a svode je na jednu od 14 funkcija vulgarnosti i odredili su je s tri neizostavna uvjeta: mora sadržavati vulgarizam, mora biti direktno upućena sugovorniku i izražavati seksualnu agresiju kojom se želi povrijediti govornik ili netko njemu blizak. Za oprimjeravanje im je poslužila vrlo bogata građa vulgarnosti iz govora Preloga, a usput su objasnili i neke jezične osobitosti u formiranju tog sloja jezika i radili usporedbe s nekim elementima Austinove teorije govornih činova.

Soja je krmivo bogato proteinima koje se najčešće, zajedno sa svojim nusproizvodima (sačma i pogača), koristi u obrocima životinja s ciljem kvalitetne opskrbe proteinima. Cilj je ovoga rada prikazati mogućnosti biofortifikacije soje selenom i njezinu primjenu u hranidbi životinja. Soja je kvalitetan izvor selena u organskome obliku, prije svega selenometionina. Selen je važan u prehrani ljudi i hranidbi životinja jer ima brojne fiziološke funkcije, a često je sadržan u nedostatnim količinama u hranidbenome lancu. Biofortifikacija soje selenom, i to agronomska biofortifikacija, može se koristiti kao kvalitetna metoda obogaćivanja jestivih dijelova usjeva/ soje selenom. Najčešće se koriste anorganski spojevi selena (selenat i selenit) koje usjev/soja transformira u organski oblik, a on je pristupačniji različitim organizmima. Za razliku od selenita, anorganski oblik selena, selenat, bolje je biodostupnosti. Učinkovitija je agrofortifikacija usjeva/krmiva folijarnim tretiranjem usjeva negoli gnojidbom tala selenom. Razlog leži u izbjegavanju vrlo kompleksnih reakcija koje se odvijaju u tlu uzrokujući značajne razlike u usvajanju selena s obzirom na različite okolišne uvjete i uvjete u tlu. U dostupnim istraživanjima biofortifikacija soje selenom provedena anorganskim oblicima selena dovela je do značajnoga povećanja sadržaja selena u zrnu soje, ali nije utvrđen značajan utjecaj na prinos soje te na strukturu i funkcionalnost proteina soje. Međutim, postoje i istraživanja sa suprotnim učincima. Vrlo je malo istraživanja o korištenju biofortificirane soje selenom u hranidbi životinja, osobito onih domaćih. Navedeno bi moglo biti kvalitetna niša za daljnja istraživanja, koja će imati za cilj ukazati na mogućnosti primjene biofortificirane soje selenom u hranidbi domaćih životinja.

Ovo istraživanje nastalo je na temelju razmatranja 61 priloga objavljenoga u časopisu Glasnik Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva (1991.–2021.), pri čemu su kao prediktori korišteni izrazi “znanstveno–tehnički napredak”, “biomedicina” i “etika u medicini”. Propitivan je suodnos moralnoga i znanstveno– tehničkoga napretka, dobrobiti i dobiti te ukazano na mogućnost suglasja oko minimuma općeprihvatljivoga vrijednosnoga sustava koji bi mogao biti posredovan i kroz bioetiku. Autor na svoj način izražava bojazan od rasčovječenja medicinske struke.

U radu se uspoređuju model Montessori i singapurski model početne nastave matematike. Kao elementi usporedbe uzeta su teorijska polazišta, nastavne metode, nastavni materijali, matematički zadatci, uloga učitelja i rezultati istraživanja. Singapurski je model usmjeren na poučavanje učenika koje je dosljedno, pragmatično i prilagođeno matematičkim ciljevima te rješavanju problemskih zadataka, dok u modelu Montessori prevladava samostalna aktivnost i igra uz korištenje specifičnih didaktičkih materijala. Oba modela pomažu učenicima u učenju matematičkih sadržaja na smislen, privlačan, zabavan i interaktivan način, a odlikuju ih bolji obrazovni rezultati učenika u nastavi matematike u odnosu na tradicionalan pristup. Zajedničke sastavnice ovih modela nastave matematike su poštivanje učenikove individualnosti, promjene uloge učenika i učitelja u učenju i poučavanju, korištenje odgovarajućih didaktičkih materijala u procesu učenja. S obzirom na uočene prednosti oba modela imaju svoje mjesto u početnoj nastavi matematike.

Željeznički transport i industrijski kolosijeci vrlo su važni za poljoprivrednu industriju Republike Hrvatske jer velike količine poljoprivrednih dobara se učinkovito transportiraju putem željeznice. Značajan broj poljoprivrednih tvrtki na području Republike Hrvatske (silosi „VTC“, šećerana „Viro“ Virovitica, luka Vukovar) posjeduje industrijske kolosijeke zbog lakšeg odvoza i dovoza poljoprivrednih dobara. Vagoni za transport poljoprivrednih dobara (Tads – z, Hbills – z, Hbis – z) omogućuju transport značajne količine dobara na siguran i učinkovit način unutar cijele Republike Hrvatske. Željeznička mreža Republike Hrvatske je dobro rasprostranjena, stoga se poljoprivredna dobara mogu transportirati svim dijelovima. Uz dobru rasprostranjenost željezničke mreže, veliki značaj za hrvatsko gospodarstvo odnosno poljoprivrednu industriju imaju Paneuropski koridori, od kojih se posebno ističu Paneuropski koridor V i Paneuropski koridor X.

Koncept »zelene pravne kulture« postaje sve važniji pristup pri analizi i donošenju suvremenih normativnih akata kako na globalnoj tako i na nacionalnoj razini. U ovom radu osobitu pozornost posvećujemo, s jedne strane, odnosu između etičkih aspekata ekološke krize i izazovima koje ona donosi te, s druge strane, pozitivno pravnim normama kojima ljudsko društvo želi pružiti adekvatan etičko-vrijednosni odgovor na tu krizu. U središtu zanimanja rada nalazi se nužnost izgradnje etičkih ideja, stavova, vrijednosti i uvjerenja u okvirima pravnog sustava u cjelini, a osobito unutar koncepta pravne kulture koji bi pridonijeli izgradnji održivih politika u smjeru zaštite okoliša i razvijanja etičke svijesti da je zaštita okoliša zapravo temeljno pitanje čovjekova opstanka.

Odredbom čl. 11. st. 7. Stečajnog zakona (u daljnjem tekstu: SZ) propisano je da se na postupke i mjere u kojima odlučuju vjerovnici, a kojima se odstupa od skupnoga namirenja vjerovnika unovčenjem dužnikove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima na odgovarajući način primjenjuju propisi kojima se uređuje područje državnih potpora. Drugim riječima, predmetna odredba propisuje da se u svim insolvencijskim postupcima koji imaju za cilj nastavak poslovanja dužnika (npr. predstečajni postupak ili stečajni postupak s provođenjem stečajnog plana) i u kojima je država vjerovnik, uz pravila SZa, na odgovarajući način primjenjuju i pravila državnih potpora. Iako to nije SZ-om izrijekom propisano, podrednim tumačenjem izvodi se zaključak da se i u insolvencijskim postupcima čijim zaključenjem dužnik prestaje postojati (npr. stečaj s likvidacijom) i u kojima je država vjerovnik, primjenjuju pravila državnih potpora na odgovarajući način. Takvo uređenje otvara brojne teorijske i praktične dvojbe o kojima se u domaćem pravu nije sustavno raspravljalo. U radu se polazi od analize specifičnosti državnih potpora u insolvencijskim postupcima, analizira se test privatnog vjerovnika i test gospodarskoga kontinuiteta. Potom se prelazi na problematiku pravilnog prijavljivanja, ispitivanja, namirenja i apsolutne nemogućnosti namirenja tražbine s naslova povrata nespojive državne potpore u insolvencijskim postupcima. U zaključnom se dijelu rada daju smjernice de lege lata i de lege ferenda za odgovarajuću primjenu pravila državnih potpora u insolvencijskim postupcima.

Zakonska revizija kod društava kapitala jedan je od ključnih pravnih mehanizama kontrole zakonitosti poslovanja društava kapitala. Temeljni je cilj zakonske revizije osigurati objektivan, nepristran i stručan nadzor nad radom društva i uprave društva kako bi se utvrdilo je li poslovanje društva bilo u skladu sa zakonom, statutom i drugim aktima društva. Kako bi se potonji cilj i ostvario te kako bi se osigurala maksimalna objektivnost i transparentnost zakonske revizije Zakon o trgovačkim društvima predviđa da revizore društva imenuje glavna skupština društva ili eventualno sud. Imenovani revizori sklapaju s revidiranim društvom ugovor o (zakonskoj) reviziji godišnjih financijskih izvještaja. Ugovor osim uobičajenih odredbi koje su karakteristične za bilo koji drugi ugovor, obuhvaća niz specifičnih ugovornih odredbi, kao što su odredbe o trenutku sklapanja ugovora, raskidu ugovora, obvezama uprave u postupku revizije i sl. Uz navedeno, Zakon o reviziji propisuje i niz zabrana i ograničenja koja ugovor o reviziji ne smije sadržavati. Općenito gledajući riječ je o vrlo specifičnoj pravnoj materiji koja je regulirana većim brojem domaćih i međunarodnih propisa, a koja je u domaćoj doktrini selektivno i slabo obrađena. Slijedom navedenog, u radu će se provesti komparativna analiza pravnih rješenja u svezi s odabirom i imenovanjem revizora godišnjih financijskih izvještaja, kao i specifičnih pravila ugovora o zakonskoj reviziji koja propisuje Zakon o reviziji, Direktiva 2006/43/EZ te pravila austrijskog UGB-a i njemačkoga HGB-a. Provedenom analizom upozorit će se na ključne prijepore koji se javljaju i u kontekstu imenovanja revizora revizije godišnjih financijskih izvještaja i u pogledu ugovora o zakonskoj reviziji.

Prema popisu stanovništva 2011. i 2021. godine Đakovačko-osječka nadbiskupija izgubila je 78 885 vjernika katolika, odnosno 16,88%. Demografski slom posebno se očituje u seoskim župama. Demografski slom, ruralni egzodus, odnosno masovni odlazak seoskog stanovništva u gradove i bogatije zemlje Europske unije, u velikoj mjeri mijenjaju i utječu na vrijednosno-identitetsko-vjerničku strukturu seoskih župa. Nakon početne demografske raščlambe u radu se identificiraju novonastala obilježja župa na selu te se ukazuje na nove okolnosti u pastoralnom radu. Treći dio rada razrađuje četiri okosnice oko kojih i na kojima je potrebno graditi suvremeni pastoral u seoskim župama. To su: nedostatan broj svećenika, sinodalnost, supsidijarnost i suodgovornost te njegovanje kulture susreta u pastoralnom djelovanju, posebice osmišljavanju novih pastoralnih jedinica strukturiranih od više seoskih župa koje postaju aktivna središta sociokulturnoga, neotradicijskoga »novoseoskoga« vjerskog života, utemeljena na kapilarnom i kategorijalnom pastoralnom pristupu s ciljem stvaranja vjerske kohezije i nove vjerske identifikacije.

U radu se na odabranom korpusu pjesama Ivana Goluba analizira autorovo shvaćanje mnogostrukosti Božje pojavnosti u ljudskom životu. Autorica u promatranome pjesničkom opusu pronalazi argumente za trostruku tipologiju, točnije za izdvajanje triju Božanskih lica: Boga koji je prisutan, Boga koji se igra i Boga koji se smije. Navedenim se trima predodžbama Boga Golubova pjesničkog subjekta te njihovim interpretacijama bavi ovaj rad. Također, te je pojavnosti moguće implicitno iščitati u trima aspektima koji se realiziraju bilo na formalnom planu, bilo na planu sadržaja ili u osjećaju atmosfere pojedine pjesme. Na prvom se mjestu očituje mogućnost dijaloške pozicije koju Učitelj dopušta učeniku, tj. u omogućavanju preispitivanja i promišljanja Božjeg autoriteta u odnosu na ljudsku slobodu uz pomoć uma. Drugi aspekt predstavljaju mogućnosti izbora koje ljudi imaju dok nose svoj križ što je vidljivo u Golubovoj jednostavnosti pjesničkog izraza. U njoj je skrivena duboka mistika koja započinje susretom. Pri tomu se Golub opredjeljuje za vedru simboliku i najsitnijih detalja pa će se upozoriti i na očitovanje dječjeg habitusa Golubova diskursa. Treća interpretacijska perspektiva promatra naročitu ulogu koju Golub daje šutnji i samoći u ljudskom životu jer su one za njega jednako važne kao razgovor, bilo s Bogom, bilo s ljudima. Za zaključiti je da su dijalog, vedrina i kontemplativna šutnja darovi koje Bog nudi u Golubovom umjetničkom djelu kao upute za čitatelja vjernika. Kratko će se naznačiti i povezanost navedenih pjesničkih strategija s Golubovom filozofskom mišlju, no podrobnija razrada ostavljena je za drugu prigodu.

In this article, the presence and influence of clericalism on Croatian and Slovak political Catholicism between the two world wars is examined through a comparative analysis, based on some Croatian interwar Catholic periodicals, recent Croatian and Slovak historiographical studies, as well as studies by some foreign historians. Also, the focus of the research attention was on re-examining the causes of the findings. At the very beginning, the terms clericalism and political Catholicism are defined as key terminological determinants used later in the article. That is followed by a brief review of some peculiarities of the modern Croatian and Slovak nation genesis, as one of the variables that had great influence on the peculiarities of Croatian and Slovak society and political culture as a whole. The central part of the article analyses the development and activities of Croatian and Slovak interwar political Catholicism, primarily through political activities of the Croatian People's Party and the Slovak People's Party/Hlinka's Slovak People's Party. Finally, a comparison of similarities and differences between the Croatian and Slovak political Catholicism follows, with explanations of possible causes for such a situation, and a quantitative analysis of the presence and impact of clericalism on Croatian and Slovak interwar political Catholicism.

U radu se razmatraju neki aspekti strukovnih jezika. U stranoj literaturi postoji obilje članaka i tekstova o strukovnim jezicima, dok je u hrvatskom kontekstu literatura na tu temu oskudna. U uvodnome dijelu skreće se pozornost na problem neujednačene terminologije pri imenovanju strukovnih jezika u međunarodnoj terminologiji, kao i na različite definicije za izabrane nazive. Nakon povijesnog pregleda teorija o nastanku i proučavanju strukovnih jezika, u središnjem dijelu rada predlaže se definicija specijalističkoga i strukovnih jezika u hrvatskome jeziku. Osim toga, u radu su predstavljeni neki primjeri klasifikacije strukovnih jezika iz međunarodnoga jezikoslovlja, kao i temeljne jezične osobitosti strukovnih jezika. U radu se, osim definicije, predlaže i klasifikacija strukovnih jezika u hrvatskome jezičnome kontekstu. Izložit će se, analizirati i komentirati pronađeni pristupi, s ciljem predlaganja najučinkovitijeg rješenja koje bi spojilo europske standarde, a istovremeno vodeći računa o očuvanju hrvatske tradicije i nazivlja. Rezultati će nedvojbeno predstavljati koristan putokaz za buduća istraživanja.

Studenti učiteljskog studija na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obvezno pohađaju koncerte organizirane u sklopu Glazbene scene UFZG-a. Cilj je rada ispitati stavove i mišljenja studenata učiteljskog studija o važnosti i potrebi pohađanja kulturnih događanja, posebice koncerata, za uspješno i kvalitetno izvođenje nastave glazbene kulture u primarnom obrazovanju. Rezultati pokazuju da studenti koji u većoj mjeri smatraju da je za uspješno izvođenje nastave glazbene kulture potrebno da učitelj aktivno posjećuje koncerte klasične glazbe, sami više i češće slušaju klasičnu glazbu. Ustanovljene su pozitivne korelacije između stava da je za uspješno izvođenje nastave glazbene kulture potrebno da učitelji aktivno posjećuju sve vrste glazbenih događanja i učestalosti slušanja klasične glazbe. Postoji i statistički značajna razlika u slaganju s tvrdnjom da je za uspješno izvođenje nastave glazbene kulture potrebno da učitelji posjećuju sve vrste glazbenih događanja, ovisno o tome pohađaju li studenti samo koncerte klasične glazbe ili ne, što ukazuje na to da je studente važno kulturno osvješćivati tijekom učiteljskih studija, kako bi recepciju kulture, posebno one glazbene, razvijali i poticali kod budućih učenika.

As a part of the UIP-2020-02-3695 Analysis of Systems in Crisis and of New Consciousness in 21st Century Literature installation research project, which is being carried out at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Osijek and is financed by the Croatian Science Foundation (https://askins21.ffos.hr/english/), this paper focuses on two contemporary plays of Western European literature: Odysseus, Verbrecher. Schauspiel einer Heimkehr (2010), written by the Austrian author Christoph Ransmayr, and Phaedra Backwards (2011), by the Irish playwright Marina Carr. In both plays, the authors use the original myths of Odysseus and Phaedra, reimagining them in a contemporary context in order to show the universality of their experiences, but above all to comment on the society and especially the family as a system marked by crises and conflicts instead of heroic deeds. In this light, the analysis focuses on the text and context within which the state of society and the family are explored. The research is primarily based on the sociological reflections on the system, crisis, and family, drawing on the theoretical approach of the German sociological theorist Niklas Luhmann and focusing on society and social systems. In the selected plays, the family as a specific type of system is examined as well as its dynamics in relation to social changes. In addition to the examination of thematic, compositional, and genre features of the plays, the comparative analysis will reveal their differences and similarities regarding several aspects: the self-concept in context of the family as well as the causes, manifestations, and consequences of the crisis. In other words, its effect on the characters and their transformations will be explored.

U radu se analiziraju zakonska rješenja o stečaju potrošača i jednostavnom stečaju potrošača te raspoloživi statistički podatci o postupcima stečaja potrošača od donošenja Zakona o stečaju potrošača do danas. Uvodno se iznosi komparativna analiza temeljnih regulativnih modela o stečaju potrošača te se polemizira o svrsi propisa o stečaju potrošača. Centralni dio rada posvećen je ključnim pitanjima u postupku redovnog i jednostavnog postupka stečaja potrošača uz kritički osvrt na prijepore i dileme što se javljaju u praksi. Posebna pozornost posvećuje se kriterijima i uvjetima za oslobođenje od preostalih obveza poštenog dužnika, trajanju provjere ponašanja, imovini potrošača koja ulazi u stečajnu masu uz komparativnu analizu pravnih rješenja i prakse usporedivih zakonodavstava. U zaključku se daje opća ocjena autora o postignućima Zakona od njegova stupanja na snagu u siječnju 2016. godine do danas te uočenim izazovima za koje pro futuro treba ponuditi odgovarajuća (pravna) rješenja.

Cilj ovog istraživanja bio je usporediti učinak dodavanja sojinog proteina, nukleotida te pojedinačnih aminokiselina u starter smjesu za telad na eksterijerne odlike i tjelesnu masu teladi. Pokus je proveden na 20 životinja ravnomjerno raspoređenih u dvije skupine, kontrolnu (K) i pokusnu (P) pri čemu je u svakoj skupini bio ujednačen omjer muške i ženske teladi. Istraživanje je trajalo od teljenja do prosječne starosne dobi od 91 dana. Praćenje tjelesnih mjera izvršeno je u četiri navrata uz pomoć Lydtinova štapa i mjerne vrpce. Mjerenje i vaganje provedeno je 6., 24., 50. i 91. dana prosječne starosti. Određivani su sljedeći pokazatelji: tjelesna masa, dužina tijela, visina grebena, opseg trupa, opseg prsa, širina prsa, dubina prsa, visina kuka te širina kuka. Na temelju dobivenih vrijednosti tjelesnih mjera izračunati su indeks anamorfoznosti, tjelesne kompaktnosti te indeks tjelesne dužine i prsa. Telad se napajala svježim nepasteriziranim punomasnim mlijekom u dva obroka dnevno, 3 L ujutro i 3 L navečer. Čvrsta hrana u obliku peletirane starter smjese i voda ponuđeni su ad libitum od četvrtog dana starosti do prosječne starosti od 63 dana. U starter smjesu pokusne skupine dodani su nukleotidi kvasaca, sojin proteinski koncentrat te dvije limitirajuće aminokiseline – metionin i lizin. Nakon toga, telad se hranila jednom dnevno s prijelaznim obrokom kroz 3 dana. Telad iz obje skupine je do 91. dana starosti hranjena jednom dnevno obrokom u obliku TMR-a. Ukupna ponuđena količina obroka bila je 4,1 kg ST/ tele/ dan. Kod dobivenih rezultata statistički značajna razlika nije utvrđena za promatrane pokazatelje, jedino vrijednosti indeksa anamorfoznosti imaju tendenciju viših vrijednosti (P = 0,055) kod kontrolne skupine. Prema dobivenim rezultatima zaključuje se kako dodavanje sojinog proteina, nukleotida te limitirajućih aminokiselina nije značajno utjecalo na većinu promatranih pokazatelja kod teladi te su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdio njihov učinak.

Mastitis, upala mliječne žlijezde jedna je od tri glavne bolesti koje utječu na profitabilnost proizvođača mlijeka i najskuplja bolest intenzivnog mliječnog govedarstva. Ekonomski gubici nastaju zbog odbacivanja mlijeka, povećanog izlučenja krava, troškova lijekova, rada veterinara i rada samih stočara. Međutim, sve je više dokaza da hranidba može imati značajan učinak na imunosni sustav, čime utječe na incidenciju infekcije i tijek mastitisa. Glavni utjecaj hranidbe na zdravlje vimena je putem supresije imunosnog sustava. Loš sastav obroka ne uzrokuje mastitis, ali može olakšati bakterijama da se udomaće u mliječnoj žlijezdi, što rezultira povećanom stopom mastitisa. Mliječna žlijezda krava često je izložena potencijalnim patogenima, ali većina krava ne dobije mastitis jer je njihov imunosni sustav adekvatan da spriječi infekciju. Cilj ovog rada je rasvijetliti povezanost između određenih minerala iz hrane i mastisa u mliječnih krava. Minerali dokazano imaju učinak na proizvodnju i reprodukciju, a njihov nedostatak može rezultirati imunosupresijom. Minerali koji utječu na zdravlje vimena su: selen, bakar, cink, kalcij, fosfor, magnezij, sumpor, mangan i molibden.

Istraživanje je provedeno u fazaneriji Božur u mjestu Satnica Đakovačka. Fazani su držani u zatvorenom objektu uz mogućnost ispusta. Za potrebe istraživanja uzorkovano je 120 jaja običnog fazana, smeđe i zelene boje ljuske. Ženke su pronijele početkom ožujka, a krajem ožujka i početkom svibnja obavljena su uzorkovanja jaja za analize. Prilikom prvog uzorkovanja jaja u ožujku fazanke su bile u 5. tjednu nesivosti, a prilikom uzorkovanja jaja u svibnju bile su u 10. tjednu nesivosti. Cilj rada bio je procijeniti utjecaj perioda nesenja na kvalitetu rasplodnih jaja običnog fazana (Phasianus colchicus) iz kontroliranog uzgoja, kao i utvrditi sadržaj masnih kiselina i kolesterola u žumanjcima jaja. Fazani su hranjeni krmnom smjesom izbalansiranom na 17,30 % proteina. Hranjenje i napajanje bilo je ad libitum. U svrhu istraživanja korištene su različite priznate znanstvene metode za određivanje kvalitete jaja, sadržaja masnih kiselina i kolesterola u žumanjcima jaja. Istraživanjem je utvrđeno da period nesenja utječe na masu jaja, površinu jaja, masu ljuske, masu bjelanjka, masu, visinu i pH žumanjka (P<0,05). Sadržaj masnih kiselina bio je ujednačen u oba termina analize (ožujak-svibanj), s tim da su vrijednosti miristinske, palmitinske i ΣSFA bile značajno veće kod jaja uzorkovanih u svibnju u odnosu na ožujak, a sadržaj linolne i ukupne n-6 PUFA u tom periodu bile su značajno niže (P<0,05). Na ostale analizirane pokazatelje period nesenja jaja nije imao utjecaja (P>0,05). Prema rezultatima istraživanja može se zaključiti kako se kvaliteta rasplodnih jaja običnog fazana iz kontroliranog uzgoja mijenja s obzirom na period nesenja (ožujak 5. tjedan nesivosti odnosno svibanj 10. tjedan nesivosti).

Salinitet i alkalitet pripadaju abiotičkim stresnim čimbenicima koji ograničavaju opskrbu biljke vodom te uzrokuju ionski stres čime narušavaju ionsku ravnotežu stanice. Oba stresna čimbenika negativno utječu na sve razvojne faze, no faza klijanja je najosjetljivija jer klica dolazi u direktni kontakt s vodenom otopinom soli u tlu. Industrijska konoplja (Cannabis sativa L.) dobro podnosi salinitet uzrokovan povišenom koncentracijom NaCl ali je relativno malo dostupnih podataka koji se bave tolerancijom konoplje na različite vrste solnoga stresa. Sjeme kultivara konoplje (Santhica 70 i Futura 83) bilo je izloženo djelovanju saliniteta izazvanog otopinama NaCl i Na2SO4 te alkaliteta izazvanog otopinama NaHCO3 i Na2CO3 tijekom četiri dana. Obje vrste solnog stresa inhibirale su klijanje i rast korijena u oba genotipa u odnosu na kontrolu. Stres izazvan otopinom Na2SO4 nakon 2. dana uzgoja uzrokovao je redukciju klijavosti za 97,6% (Santhica 70) i 90,6% (Futura 83) te pokazao najniže vrijednosti germinacijskog indeksa tolerantnosti na sol (STI_G2) u oba kultivara, dok je otopina Na2CO3 nakon 4. dana uzrokovala najveću redukciju rasta korijena za 94% (Futura 83) , odnosno 95% (Santhica 70). Stres izazvan otopinom NaCl imao je najmanje štetne posljedice na klijavost i rast korijena iz čega slijedi da odgovor na solni stres ovisi o vrsti biljnog tkiva. Nakon 4. dana klijavost Future 83 bila je 7,6% (NaCl) i 13,8% (NaHCO3) veća od klijavosti Santhice 70. Nadalje, Futura 83 na otopini NaCl imala je veće vrijednosti STI_G2 i STI_G4 te 15% dulji korijen nego Santhica 70, iz čega proizlazi da tolerantnost saliniteta i alkaliteta ovisi o genotipskim obilježjima.