Article

Review of the refeeding syndrome.

Department of Clinical Sciences, College of Pharmacy, University of Michigan, Ann Arbor, MI 48109-0008, USA.
Nutrition in Clinical Practice (Impact Factor: 2.06). 01/2006; 20(6):625-33. DOI: 10.1177/0115426505020006625
Source: PubMed

ABSTRACT Refeeding syndrome describes a constellation of metabolic disturbances that occur as a result of reinstitution of nutrition to patients who are starved or severely malnourished. Patients can develop fluid and electrolyte disorders, especially hypophosphatemia, along with neurologic, pulmonary, cardiac, neuromuscular, and hematologic complications. We reviewed literature on refeeding syndrome and the associated electrolyte abnormalities, fluid disturbances, and associated complications. In addition to assessing scientific literature, we also considered clinical experience and judgment in developing recommendations for prevention and treatment of refeeding syndrome. The most important steps are to identify patients at risk for developing refeeding syndrome, institute nutrition support cautiously, and correct and supplement electrolyte and vitamin deficiencies to avoid refeeding syndrome. We provide suggestions for the prevention of refeeding syndrome and suggestions for treatment of electrolyte disturbances and complications in patients who develop refeeding syndrome, according to evidence in the literature, the pathophysiology of refeeding syndrome, and clinical experience and judgment.

1 Bookmark
 · 
337 Views
  • Source
    Conference Paper: ANOREKSIJA KAO SIMPTOM
    [Show abstract] [Hide abstract]
    ABSTRACT: Anoreksija kao simptom pojavljuje se kao jedini ili jedan od simptoma klini~ke slike niza razli~itih bolesti, dok se pod pojmom anoreksija nervoza podrazumijeva primarno psihijatrijski poreme}aj kod kojeg je gubitku apetita prethodilo dugotrajno gladovanje s ciljem redukcije tjelesne te`ine pra}eno intenzivnim strahom od prirasta na te`ini i poreme}enim do`ivljajem izgleda vlastitog tijela. Organski uzroci smanjenog apetita i posljedi~nog gubitka na te`ini su raznoliki. ^esto je te{ko razlikovati organske od psihogenih uzroka anoreksije. Neovisno o etiologiji gubitka na te`ini, pra}enog smanjenim apetitom ili ne, nu`no je {to prije zapo~eti lije~enje s ciljem oporavka tjelesne te`ine kako bi se izbjegle brojne posljedice od kojih neke mogu biti nepovratne. S ciljem prevencije mogu}ih komplikacija pothranjenosti te omogu}avanja urednog rasta i razvoja djeteta prikazujemo diferencijalnu dijagnozu smanjenog apetita i/ili gubitka na te`ini.
    Poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja I. kategorije DEBLJINA I POREMEĆAJI U JEDENJU – LICE I NALIČJE ISTOG PROBLEMA, KBC Sestre milosrdnice Zagreb; 10/2014
  • Source
    [Show abstract] [Hide abstract]
    ABSTRACT: Poremećaji u jedenju predstavljaju trajan poreme}aj odnosa prema jelu i slici o izgledu vlastitog tijela koji dovodi do poremećenog unosa hrane, znatnog oštećenja fizičkog i psihoemocionalnog zdravlja. Od prvog opisa bolesti do danas stečeno je mnogo znanja, no uprkos tome oboljeli se često prezentiraju nekom od metaboličkih komplikacija bez da se otkrije poremećaj u podlozi. Zbog fizioloških osobitosti rasta i razvoja pridružene komplikacije mogu biti potencijalno ireverzibilne, izvjesno i fatalne ako su kasno prepoznate. Izvorni uzroci poreme}aja do danas ostaju misteriozni. Provo|enje dijete navodi se op}enito kao jedan od najva`nijih ~imbenika rizika, a gubitak te`ine sam po sebi kao okida~ koji u neurobiolo{ ki ili geneti~ki predisponiranih osoba pokrene kaskadu prema anoreksiji nervozi. Epidemija pretilosti kojoj svjedo~imo posljednjeg desetlje}a name}e stoga poseban oprez zbog porasta u~estalosti raznih oblika poreme}aja u jedenju koji se javljaju tijekom provo|enja inicijalno opravdane dijete. Rastu}i je broj znanstvenih dokaza kako ova, na prvi pogled sasvim opre~na stanja, predstavljaju dvije strane istog problema. Danas je jasno izra`ena potreba da svi zdravstveni djelatnici, poglavito u primarnoj za{titi, budu svjesni razli~itih klini~ kih prezentacija i brojnih medicinskih komplikacija i rizika ovih bolesti, kako bi pravovremeno pru`ili inicijalnu skrb oboljelima, nadzirali proces multidisciplinarnog lije~enja i time izbjegli nepovratna o{te}enja.
    Poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja I. kategorije DEBLJINA I POREMEĆAJI U JEDENJU – LICE I NALIčJE ISTOG PROBLEMA, KBC SESTRE MILOSRDNICE ZAGREB; 11/2014
  • Source
    [Show abstract] [Hide abstract]
    ABSTRACT: Brojni znanstveni podaci naglašavaju važnost multidisciplinarnog pristupa liječenju anoreksije nervoze u djece i adolescenata, u kojem pedijatri imaju višestruku ulogu u medicinskom i nutricijskom liječenju, ali i koordinaciji sa stručnjacima za mentalno zdravlje. Poremećeni odnos prema jelu u anoreksiji nervozi rezultira gubitkom u tjelesnoj masi i brojnim medicinskim komplikacijama od kojih su većina izlječive ukoliko se na vrijeme postigne tjelesni oporavak. Neke su potencijalno ireverzibilne, posebice osteopenija/osteoporoza, zaostatak u rastu i spolnom razvoju. Djeca i adolescenti imaju najbolju prognozu ukoliko se poremećaj liječi što ranije i agresivno, za razliku od odrasle dobi kada ovakav pristup ne utječe značajno na prognozu. Medicinska stabilizacija i brza realimentacija najvažnije su odrednice kratkoročnog ishoda, neophodne u oporavku kognitivnih funkcija bez kojeg nema ni učinkovitog psihijatrijskog liječenja. Hospitalizacija je nužna kod teške pothranjenosti, ukoliko izostane uspjeh u ambulantnom liječenju te ukoliko se pojavi neka od medicinskih komplikacija. U proces liječenja uključeni su pedijatri svih subspecijalonosti, ginekolozi, psihijatri, psiholozi, nutricionisti i posebno educirane medicinske sestre. Liječenje se, općenito rečeno, sastoji od realimentacije (enteralnog hranjenja), promjena u prehrani i liječenja tjelesnih posljedica te psihoterapije i ev. psihofarmakoterapije. Posebnu pažnju tijekom realimentacije teško pothranjenih pacijenata treba posvetiti mogućem razvoju realimentacijskog sindroma koji se javlja tijekom prelaska iz katabolizam u anabolizam, s razvojem hipofosfatemije, hipokalcemije i hipomagnezemije koje mogu dovesti do delirija, kome i smrti. Hospitalizacija je dugotrajna, a nakon otpusta je nužna višegodišnja psihoterapija. Tijekom 30-godišnjeg rada multidisciplinarnog tima Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice broj hospitaliziranih pacijenata progresivno je rastao, prešavši šest stotina tijekom 2014. godine, sa zanemarivim brojem povratnica. Borba s poremećajima u jedenju, prema podacima iz svjetske literature traje prosječno šest godina. Tjelesno se oporavi oko 85% pacijenata, psihički svega do 50%, dok ih oko 2-5% umire kako od akutnih tako i od dugoročnih posljedica bolesti.
    Poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja I. kategorije DEBLJINA I POREMEĆAJI U JEDENJU – LICE I NALIČJE ISTOG PROBLEMA, KBC SESTRE MILOSRDNICE ZAGREB; 10/2014

Full-text (2 Sources)

Download
103 Downloads
Available from
Jun 3, 2014