Article

Does Aggressive Refeeding in Hospitalized Adolescents With Anorexia Nervosa Result in Increased Hypophosphatemia?

Department of Nutrition and Food Services, Royal Children's Hospital, Victoria, Australia.
Journal of Adolescent Health (Impact Factor: 2.75). 06/2010; 46(6):577-82. DOI: 10.1016/j.jadohealth.2009.11.207
Source: PubMed

ABSTRACT Concerns about refeeding syndrome have led to relatively conservative nutritional rehabilitation in malnourished inpatients with anorexia nervosa (AN), which delays weight gain. Compared to other programs, we aggressively refed hospitalized adolescents. We sought to determine the incidence of hypophosphatemia (HP) in 12-18-year-old inpatients in order to inform nutritional guidelines in this group.
A 1-year retrospective chart review was undertaken of 46 admissions (29 adolescents) with AN admitted to the adolescent ward of a tertiary children's hospital. Data collected over the initial 2 weeks included number of past admissions, nutritional intake, weight, height, body mass index, and weight change at 2 weeks. Serum phosphorus levels and oral phosphate supplementation was recorded.
The mean (SD) age was 15.7 years (1.4). The mean (SD) ideal body weight was 72.9% (9.1). Sixty-one percent of admissions were commenced on 1,900 kcal (8,000 kJ), and 28% on 2,200 kcal (9,300 kJ). Four patients were deemed at high risk of refeeding syndrome; of these patients, three were commenced on rehydration therapy and one on 1,400 kcal (6,000 kJ). All patients were graded up to 2,700 kcal (11,400 kJ) with further increments of 300 kcal (1,260 kJ) as required. Thirty-seven percent developed mild HP; no patient developed moderate or severe HP. Percent ideal body weight at admission was significantly associated with the subsequent development of HP (p = .007).
These data support more aggressive approaches to nutritional rehabilitation for hospitalized adolescents with AN compared to current recommendations and practice.

0 Followers
 · 
152 Views
  • Source
    [Show abstract] [Hide abstract]
    ABSTRACT: The impact of severe malnutrition and medical instability in adolescent Anorexia Nervosa (AN) on immediate health and long-term development underscores the need for safe and efficient methods of refeeding. Current refeeding guidelines in AN advocate low initial caloric intake with slow increases in energy intake to avoid refeeding syndrome. This study demonstrates the potential for more rapid refeeding to promote initial weight recovery and correct medical instability in adolescent AN. Seventy-eight adolescents with AN (12-18 years), hospitalised in two specialist paediatric eating disorder units, for medical instability (bradycardia, hypotension, hypothermia, orthostatic instability and/or cardiac arrhythmia) were followed during a 2.5 week admission. Patients were refed using a standardised protocol commencing with 24-72 hours of continuous nasogastric feeds (ceased with daytime medical stability) and routine oral phosphate supplementation, followed by nocturnal feeds and a meal plan of 1200-2400 kcal/day aiming for a total caloric intake of 2400-3000 kcal/day. Along with indicators of medical stability, weight, phosphate and glucose levels were recorded. All patients gained weight in week one (M = 2.79 kg, SD = 1.27 kg) and at subsequent measurement points with an average gain of 5.12 kg (SD = 2.96) at 2.5 weeks. No patient developed hypophosphatemia, hypoglycaemia, or stigmata of the refeeding syndrome. The refeeding protocol resulted in immediate weight gain and was well tolerated with no indicators of refeeding syndrome. There were no significant differences in outcomes between the treatment sites, suggesting the protocol is replicable. Australian Clinical Trials Register number: ACTRN012607000009415.
    Journal of Eating Disorders 01/2015; 3:8. DOI:10.1186/s40337-015-0047-1
  • Source
    [Show abstract] [Hide abstract]
    ABSTRACT: Brojni znanstveni podaci naglašavaju važnost multidisciplinarnog pristupa liječenju anoreksije nervoze u djece i adolescenata, u kojem pedijatri imaju višestruku ulogu u medicinskom i nutricijskom liječenju, ali i koordinaciji sa stručnjacima za mentalno zdravlje. Poremećeni odnos prema jelu u anoreksiji nervozi rezultira gubitkom u tjelesnoj masi i brojnim medicinskim komplikacijama od kojih su većina izlječive ukoliko se na vrijeme postigne tjelesni oporavak. Neke su potencijalno ireverzibilne, posebice osteopenija/osteoporoza, zaostatak u rastu i spolnom razvoju. Djeca i adolescenti imaju najbolju prognozu ukoliko se poremećaj liječi što ranije i agresivno, za razliku od odrasle dobi kada ovakav pristup ne utječe značajno na prognozu. Medicinska stabilizacija i brza realimentacija najvažnije su odrednice kratkoročnog ishoda, neophodne u oporavku kognitivnih funkcija bez kojeg nema ni učinkovitog psihijatrijskog liječenja. Hospitalizacija je nužna kod teške pothranjenosti, ukoliko izostane uspjeh u ambulantnom liječenju te ukoliko se pojavi neka od medicinskih komplikacija. U proces liječenja uključeni su pedijatri svih subspecijalonosti, ginekolozi, psihijatri, psiholozi, nutricionisti i posebno educirane medicinske sestre. Liječenje se, općenito rečeno, sastoji od realimentacije (enteralnog hranjenja), promjena u prehrani i liječenja tjelesnih posljedica te psihoterapije i ev. psihofarmakoterapije. Posebnu pažnju tijekom realimentacije teško pothranjenih pacijenata treba posvetiti mogućem razvoju realimentacijskog sindroma koji se javlja tijekom prelaska iz katabolizam u anabolizam, s razvojem hipofosfatemije, hipokalcemije i hipomagnezemije koje mogu dovesti do delirija, kome i smrti. Hospitalizacija je dugotrajna, a nakon otpusta je nužna višegodišnja psihoterapija. Tijekom 30-godišnjeg rada multidisciplinarnog tima Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice broj hospitaliziranih pacijenata progresivno je rastao, prešavši šest stotina tijekom 2014. godine, sa zanemarivim brojem povratnica. Borba s poremećajima u jedenju, prema podacima iz svjetske literature traje prosječno šest godina. Tjelesno se oporavi oko 85% pacijenata, psihički svega do 50%, dok ih oko 2-5% umire kako od akutnih tako i od dugoročnih posljedica bolesti.
    Poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja I. kategorije DEBLJINA I POREMEĆAJI U JEDENJU – LICE I NALIČJE ISTOG PROBLEMA, KBC SESTRE MILOSRDNICE ZAGREB; 10/2014
  • Source
    Conference Paper: ANOREKSIJA KAO SIMPTOM
    [Show abstract] [Hide abstract]
    ABSTRACT: Anoreksija kao simptom pojavljuje se kao jedini ili jedan od simptoma klini~ke slike niza razli~itih bolesti, dok se pod pojmom anoreksija nervoza podrazumijeva primarno psihijatrijski poreme}aj kod kojeg je gubitku apetita prethodilo dugotrajno gladovanje s ciljem redukcije tjelesne te`ine pra}eno intenzivnim strahom od prirasta na te`ini i poreme}enim do`ivljajem izgleda vlastitog tijela. Organski uzroci smanjenog apetita i posljedi~nog gubitka na te`ini su raznoliki. ^esto je te{ko razlikovati organske od psihogenih uzroka anoreksije. Neovisno o etiologiji gubitka na te`ini, pra}enog smanjenim apetitom ili ne, nu`no je {to prije zapo~eti lije~enje s ciljem oporavka tjelesne te`ine kako bi se izbjegle brojne posljedice od kojih neke mogu biti nepovratne. S ciljem prevencije mogu}ih komplikacija pothranjenosti te omogu}avanja urednog rasta i razvoja djeteta prikazujemo diferencijalnu dijagnozu smanjenog apetita i/ili gubitka na te`ini.
    Poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja I. kategorije DEBLJINA I POREMEĆAJI U JEDENJU – LICE I NALIČJE ISTOG PROBLEMA, KBC Sestre milosrdnice Zagreb; 10/2014

Full-text

Download
223 Downloads
Available from
May 21, 2014